utorak, 1. veljače 2011.

Muzej prekinutih veza - Zagreb












Retrovizor
Zagreb, Hrvatska  1983. - 1988.
Jedne večeri njegov auto bio je parkiran pred krivom kućom. Za tu grešku platio je retrovizorom zbog čega mi je poslije bilo žao, jer nije auto kriv. Stradali su malo i brisači no oni su žilaviji, pa su ostali na autu. Sutradan, kad se gospodin vratio doma, ispričao je neku čudnu priču i kazao kako su mu neki vandali, naravno na nekom sasvim drugom mjestu, razbili retrovizor i iskrivili brisače. A meni je bilo smiješno i razmišljala sam da li da mu priznam. No, nije priznao niti on gdje je bio, pa onda nisam ni ja. Bio je to početak raja veze.


                                                                     Retrovizor -  Muzej prekinutih veza, Zagreb

Interesantno je kako jedan sasvim običan predmet kao retrovizor iz ove priče, može zaokupiti pažnju posjetitelja muzeja, ako je priča ispričana na dosjetljiv način. Riječ je o priči o kraju jedne emotivne veze, u kojoj su pomiješane emocije  ljutnje, tuge, suosjećanja, a istovremeno i radovanja za osobu koja iz svega izlazi kao pobjednik. Priča je istinita, što je jako važno ispod naslova nalazimo na mjesto, godinu početka i godinu završetka te veze. Nije izmišljena kako bi publici bila interesantna, tema je životna, a ispričana je na zanimljiv način i puna je humora. 
Svaki predmet mogao bi ispričati svoju priču, priču o svom nastanku, o svom vlasniku i njegovom životu. Neki predmeti su putovali, mijenjali vlasnike, oni mogu pričati priče u nastavcima. Dva identična predmeta mogu imati dvije potpuno različite priče... 
Ova crtica o Muzeju prekinutih veza u mom blogu nema za cilj opisati i predstaviti postav tog muzeja. Ovo je priča o dobro ispričanoj priči. Nedostaje priča o rasvjeti i postamentu za naš retrovizor kako bi on postao zvijezda. Nedostaje i priča o postavu tog predmeta u neku skupinu predmeta, kako bi ga se stavilo u širi kontekst. Ali ovo nije ni muzeološka priča. Ovaj retrovizor je mogao biti i brisač, ali nje. On je morao biti retrovizor kako bi se kroz priču na simboličan način osvrnuli na prošlost veze o kojoj je riječ. 


Povodom Valentinova na drugoj razini Centra Kaptol izloženo je 40-ak eksponata Muzeja prekinutih veza. Predmeti su donirani muzeju, a do sada nisu izloženi zbog nedostatka izložbenog prostora. Cijela priča je pomalo ironična s obzirom da je riječ o predmetima koji su uspomene na prekinute veze iz cijelog svijeta: crvena vjenčanica ukrašena dijamantima, vudu lutka, igla za punjenje mesa, šarena plišana igračka stonoga, naušnice, sat, nalivpero, fotografije, tenisice...

Međutim, od ovakvog poduhvata kustosi ostalih muzeja mogli bi štošta naučiti. Muzej je izašao iz svojih zidova vani s ciljem da se predstavi što široj publici.

Kad bi neki naši muzeji u svoje zastarjele postave uveli ovakve i slične novine, vjerojatno bi bili posjećeniji. Muzeji  moraju postati mjesta susreta, edukacije a ne biti samo skladišta (često i bez osnovnih uvjeta) predmeta o kojima samo stručnjaci zaslužuju razmišljati. Jedna egipatska sfinga zasigurno može ispričati ciklus priča koje bi privukle brojne posjetitelje.
Muzej prekinutih veza ove je godine nominiran za nagradu Europskog muzejskog foruma "European Museum of the Year 2011", a veliko im je priznanje stiglo i iz Houstona. Naime, nakon gostovanja u Buenos Airesu, eksponati će se izložiti i u Texasu, u sklopu godišnje konferencije Asocijacije muzeja SAD-a pod nazivom “The Museums of Tomorrow”.
Nadajmo se da je priča o retrovizoru dvoznačna. Kako predstavlja pogled u prošlost događaja o kojem govori, ona je svojevrstan pogled u budućnost naših muzeja. Ostajemo u nadi da je u tom smislu naš retrovizor dvogled, a ne teleskop.