PRVI NACIONALNI KONGRES KONZERVATORA-RESTAURATORA

Ukazala mi se prilika za sudjelovanje na 1. nacionalnom kongresu konzervatora-restauratora pod nazivom Konzervacija-restauracija u Hrvatskoj - aktualnosti i vizije (KRUH). Kongres je održan u Splitu 7. i 8. prosinca 2012. godine, povodom 15. obljetnice postojanja Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Više o kongresu i temama o kojima je bilo riječi može se vidjeti na: http://umjetnicka.wix.com/kruh#!program

Predstavila sam rad pod nazivom Trodimenzionalno skeniranje arheoloških nalaza u kojem je riječ o važnosti te metode dokumentiranja arheoloških nalaza, koja bi trebala postati standard i ući u široku primjenu. Za razliku od svojih prethodnica (crtanje predmeta, foto-dokumentiranje) ova metoda omogućava trodimenzionalni prikaz predmeta, informacije o dimenzijama i obliku predmeta, detaljima i oštećenjima.
Ova je konferencija bila izvanredna prilika za razmjenu iskustava i stvaranje temelja za buduću suradnju struka.

Alacahöyük

Lokalitet Alacahöyük otkrio je W. Hamilton 1835. godine. Od trenutka otkrića privukao  je pažnju brojnih sručnjaka i bio posjećen od strane israživača i znanstvenika, a prva iskopavanja pokrenuo je T. Makridi u ime Muzeja u Istanbulu. Osnivač moderne Turske države Atatürk dao je pokrenuti sustavna istraživanja na ovom lokalitetu, koja je vodio Remi Oğuz Arik tijekom 1935. Kasnije su se izmjenjivali znanstvenici. Na lokalitetu je potvrđeno postojanje četiriju civilizacija. Alacahöyükje bio jak kulturni centar. Najstarija naseobina smještena na prirodnom brdu datirana je  u 5000. god.pr.Kr. Tijekom vremena ostaci 14 faza gradnji akumulirali su se i formirali brdo visine 15 m, koje se protezalo na području od 277x310 m. Tragovi brončanodobne civilizacije (grobovi) pronađeni su u petoj, šestoj, sedmoj i osmoj fazi gradnje Alacahöyüka. Naseobina je u početku bila selo koje prerasta u grad s velikim građevinama (u drugoj, trečoj i četvrtoj fazi) koje pripadaju Hetitskom periodu. Na lokalitetu su pronađeni i kasniji nalazi helenističkog, kao i bizantskog, seldžučkog te otomanskog perioda.





U šetnji lokalitetom vidjeli smo monumentalna vrata, kamene temelje, velike građevine, hram, kuće, ulice, male i velike kanale, gradske zidine, tunel za bijeg kao i vrata Sfingi. Sve navedeno pripada Hetitskom periodu carstva (1450 – 1200. pr. Kr.).

Monumentalni ulaz izrađen je od blokova andezita postavljenih na temelje izrađene od kamena vapnenca. Sfinge postavljene sa obiju strana čuvaju ulaz koji je usmjeren prema hramu do kojeg nas vodi put.

Reljefi predstavljaju ljudske figure koje prinose kultne posude i životinje za žrtvovanje. Prikazan je i ritual molitve kralja i kraljice. Na krajevima su reljefi na kojima su prikazane božice na tronu kao i sluge koje ih časte. Ovi reljefi oslikavaju religijske ceremonije i slavlja. 

„Kraljevske“ grobnice pronađene na lokalitetu Alacahöyük, najistaknutiji su nalazi  Hetitske kulture, a ubrajaju se među najvažnije nalaze ranog brončanog doba. Zbog njihove važnosti šest ih je rekonstruirano na ovom lokalitetu. Ukopi su bili u grobnicama unutar gradskih zidina. Najveća je grobnica zauzimala prostor površine od 30 m2, dok joj je dubina iznosila 1 m. Pokojnici su ukapani na način da su bili smješteni u zapadnom dijelu grobnice. Glava pokojnika bila je okrenuta prema zapadu, a lice prema jugu. Pokojnici su na sebi nosili srebrni ili zlatni nakit. Pored pokojnika su se nalazili osobni predmeti  npr.figurice  idola, oružje kao i razne posude, te  sunčevi diskovi. Sunčevi su diskovi prava umjetnička djela , a simbolizirali su božanstva i svemir, te su morali biti polagani u grobove zbog religijskih konotacija.  U nekim su grobovima pronađene su statue jelena i bikova, koje također predstavljaju božanstava. Grobovi  izgrađeni od kamena sa sve četiri strane, nakon pogreba zatvarali bi se drvenim trupcima, koji su se zatim premazivali smjesom gline i zemlje. Kao dio ceremonije ukopa na grob su se stavljale lubanje i kosti nogu žrtvovanih životinja.

Na poslijetku donosim fotografiju jednog tužnog drva s ovog divnog lokaliteta, kao podsjetnik da trebamo čuvati arheološke lokalitete na otvorenom.